Aplet ilustruje predviđanja teorije relativnosti vezana za trajanje vremenskih intervala u inercijalnim sistemima koji
se kreću jedan u odnosu na drugi.
Neka svemirski brod treba da pređe rastojanje od 5 svetlosnih časova (oko pola milijarde
kilometara, blisko rastojanju Zemlje i Plutona), i neka se na Zemlji, Plutonu i u svemirskom brodu nalaze identični
časovnici. Ako posmatrač u brodu opazi pokazivanja časovnika na Zemlji i u brodu u trenutku prolaska broda
pored Zemlje, a pri prolasku broda pored Plutona opazi pokazivanja časovnika, utvrdiće da je trajanje putovanja
mereno časovnicima na Zemlji i Plutonu duže nego trajanje putovanja koje je pokazao časovnik na brodu.
Generalizacijom ovog eksperimenta zaključuje se da događaji (na primer kretanje kazaljki) u svemirskom brodu traju
kraće za nego isti događaji na planetama, a ta se pojava naziva dilatacijom vremena, i opisana je formulom:
t' ... vremensko trajanje nekog događaja mereno časovnikom na brodu
t ... vremensko trajanje istog događaja mereno časovnikom na Zemlji Plutonu
v ... brzina svemirskog broda u odnosu na Zemlju i Pluton
c ... brzina svetlosti
Napomene:
Dajući ovakav primer, pretpostavlja se da časovnici na Zemlji i Plutonu rade sinhrono, što je, prema upravo
objašnjenom, moguće samo ako se može smatrati da se Zemlja i Pluton ne kreću jedno u odnosu na drugo;
pretpostavka je, prema gornjoj formuli, tačna u onoj meri u kojoj je brzina međusobnog kretanja Zemlje i Plutona zanemariva
u odnosu na brzinu svetlosti.
U prikazu apleta nije ilustrovan zaključak teorije relativnosti povezan sa dilatacijom vremena, a to je kontrakcija dužina,
odnosno stav da bi posmatraču sa Zemlje brod izgledao skraćen u pravcu kretanja, a posmatraču iz svemirskog broda
bi planete (naravno i časovnici na njima) izgledale skraćene u pravcu kretanja.
Primenjujući isto razmišljanje, zaključuje se i da bi posmatrači sa planeta, posmatrajući
tri časovnika, utvrdili obrnuto: da je trajanje putovanja, mereno brodskim časovnikom duže nego trajanje
putovanja mereno časovnicima na Plutonu i Zemlji. To dovodi do zaključka koji izgledaju paradoksalno sa stanovišta
apsolutnih predstava o vremenu: u trenutku prolaska broda pored Plutona, posmatrač sa broda i posmatrač sa Plutona
tvrdiće suprotne stvari. Paradoks se uklanja savremenim shvatanjem da svaki sistem ima svoje vreme, te da je stoga istovremenost
događaja besmislen pojam za posmatrače iz različitih sistema.